Upućivanje zaposlenog na rad u inostranstvo

Prava zaposlenih koji se upućuju na privremeni rad u inostranstvo uređena su Zakonom o uslovima za upućivanje zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo i njihovoj zaštiti (u daljem tekstu: Zakon).

Postoje tri vrste radnog angažmana na koje se primenjuju odredbe ovog Zakona:

  1. rad u okviru izvođenja investicionih i drugih radova i pružanja usluga, na osnovu ugovora o poslovnoj saradnji, odnosno drugog odgovarajućeg osnova;
  2. rad ili stručno osposobljavanje i usavršavanje za potrebe poslodavca u poslovnim jedinicama poslodavca u inostranstvu, na osnovu akta o upućivanju ili drugog odgovarajućeg osnova;
  3. rad ili stručno osposobljavanje i usavršavanje za potrebe poslodavca u okviru međukompanijskog kretanja po osnovu pozivnog pisma, politike međukompanijskog kretanja ili drugog odgovarajućeg osnova.

Poslodavac na privremeni rad u inostranstvo može da uputi samo zaposlene na neodređeno vreme. Izuzetno, može da uputi i zaposlene na određeno vreme s tim što se vreme provedeno na privremenom radu u inostranstvu ne računa u zakonsko ograničenje trajanja radnog odnosa na određeno vreme (period koji ne može biti duži od 24 meseca).

Zaposleni može da bude upućen na privremeni rad u inostranstvo samo uz njegovu prethodnu pisanu saglasnost, osim u slučaju kada je mogućnost upućivanja predviđena ugovorom o radu.

Aneks ugovora o radu

Poslodavac je dužan da pre upućivanja na privremeni rad u inostranstvo sa zaposlenim zaključi aneks ugovora o radu koji sadrži sledeće elemente:

  • državu, mesto rada i period na koji se zaposleni upućuje,
  • naziv i opis poslova koje će zaposleni obavljati u inostranstvu, ako se isti menjaju,
  • iznos osnovne zarade, odnosno plate i valutu u kojoj će zarada biti isplaćivanja,
  • elemente za utvđivanje zarade, druga novčana i nenovčana davanja koja su povezana sa boravkom u inostranstvu,
  • radno vreme, odmore i godišnji odmor.

CROSO

Poslodavac je dužan da za zaposlenog upućenog na privremeni rad u inostranstvo izvrši promenu osnova osiguranja u jedinstvenoj bazi Centralnog registra obaveznog socijalnog osiguranja (CROSO). Prilikom prijave promene osnova osiguranja unosi se država upućivanja, kao i svaka naknadna promena države.

Osiguranje

Poslodavac je dužan da zaposlenom koga upućuje na privremeni rad u inostranstvo obezbedi:

  1. zdravstveno, penzijsko i invalidsko osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti;
  2. bezbednost i zdravlje na radu;
  3. smeštaj, ishranu i prevoz za dolazak i odlazak sa rada;
  4. zaradu;
  5. pripremu za upućivanje na privremeni rad.

Zdravstveno, penzijsko i osiguranje za slučaj nezaposlenosti, obezbeđuju se u skladu sa propisima kojima se uređuju ovi vidovi osiguranja, odnosno u skladu sa međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju ukoliko on postoji za državu u koju se zaposleni upućuje.

Bezbednost i zdravlje na radu

Poslodavac je dužan da zaposlenima koje upućuje na privremeni rad u inostranstvu obezbedi bezbednost i zdravlje na radu u skladu sa propisima iz oblasti bezbednosti i zdravlja na radu u Republici Srbiji, odnosno u skladu sa propisima države u koju se zaposleni upućuje, ako je to za zaposlenog povoljnije.

Smeštaj, ishrana i prevoz

Poslodavac je dužan da zaposlenima koji se upućuju na privremeni rad u inostranstvo, o svom trošku, obezbedi smeštaj i ishranu po standardima važećim u državi u koju se zaposleni upućuju, odnosno u skladu sa uslovima smeštaja i ishrane utvrđenim kolektivnim ugovorom, odnosno pravilnikom o radu, ako je to povoljnije za zaposlene.

Poslodavac je dužan da zaposlenima koji se upućuju na privremeni rad u inostranstvo obezbedi prevoz za dolazak i odlazak sa rada ili naknadu troškova za te svrhe.

Priprema za upućivanje na privremeni rad

Poslodavac je dužan da o svom trošku organizuje pripremu zaposlenog za upućivanje, a naročito:

  1. da informiše zaposlenog o uslovima života u državi i mestu u koje se zaposleni upućuje;
  2. da obezbedi potrebne zdravstvene preglede i preventivne zdravstvene mere;
  3. da obezbedi prevoz do mesta rada u inostranstvu i povratak u Republiku Srbiju;
  4. da obezbedi ishodovanje radno-boravišnih dozvola.

Informisanje zaposlenog

Informisanje se vrši pre davanja prethodne pisane saglasnosti, odnosno potpisivanja aneksa ugovora o radu, na način koji odredi poslodavac i obavezno obuhvata davanje obaveštenja o:

  1. uslovima života u mestu u koje se zaposleni upućuje (klimatski uslovi, valuta, društveno politička situacija, specifične zdravstvene i druge okolnosti);
  2. uslovima smeštaja i ishrane koji se zaposlenom obezbeđuju za vreme boravka i rada u inostranstvu, udaljenost od mesta boravka do mesta rada i dr;
  3. kontakt osobi u mestu rada u inostranstvu (u daljem tekstu: kontakt osoba).

Kontakt osoba ovlašćena je za davanje informacija državnim i drugim organima o upućivanju zaposlenih i za pružanje dodatnih informacija i obaveštenja zaposlenima koji se nalaze na privremenom radu u inostranstvu.

Zarada

Poslodavac je dužan da zaposlenom obezbedi zaradu u skladu sa propisima Republike Srbije, koja ne može biti manja od garantovane minimalne zarade po propisima zemlje u koju je zaposleni upućen na privremeni rad.

Poreski tretman

Prema odredbi člana 15b stav 1. Zakona o porezu na dohodak građana, za fizička lica – rezidente Republike koji su upućeni u inostranstvo radi obavljanja poslova za pravna lica – rezidente Republike, osnovicu poreza na zarade čini iznos zarade koju bi, u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu ostvarili u Republici na istim ili sličnim poslovima.

To znači da ukoliko je zaposleni – rezident Republike, upućen od strane poslodavca – rezidenta Republike da u inostranstvu obavlja poslove koje je obavljao u Republici i pre upućivanja (za koje poslove je sa poslodavcem zaključio ugovor o radu), osnovicu poreza na zarade će, po pravilu, činiti zarada koju je zaposleni ostvarivao u Republici na svom radnom mestu pre upućivanja. Ukoliko je to slučaj, ta zarada, dakle bez obzira na zaključen aneks ugovora o radu i eventualno drugačiji iznos zarade za rad u inostranstvu, i dalje ostaje osnovica za obračun i plaćanje poreza na zarade.

Pri tom, zarada koju bi zaposleni ostvario na istim ili sličnim poslovima u Republici, obuhvata kako njegovu osnovnu zaradu, tako i sva druga primanja koja se u skladu sa Zakonom o radu smatraju zaradom (minuli rad, topli obrok, regres i sl.).

Što se tiče doprinosa, relevantna je odredba člana 14. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje:

“Osnovica doprinosa za upućene radnike, ako nisu obavezno osigurani po propisima države u koju su upućeni ili ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno, kao i za poslodavce, je iznos zarade koju bi, u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu, ostvarili u Republici na istim ili sličnim poslovima. Osnovica doprinosa iz stava 1. ovog člana ne može biti niža od dvostruke najniže mesečne osnovice doprinosa iz člana 37. ovog zakona.”

Republika Srbija nema sa Filipinima zaključen ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja niti sporazum o socijalnom osiguranju.

Ukoliko Republika Srbija nema zaključen sporazum o izbegavanju dvostrukog oporezivanja niti sporazum o socijalnom osiguranju sa državom u koju se zaposleni upućuje, za vreme upućivanja zaposlenog na rad u inostranstvo, postoji obaveza plaćanja poreza i doprinosa na zaradu koju bi to lice ostvarilo kod konkretnog poslodavca da nije došlo do upućivanja na rad u inostranstvo.

Potrebno je proveriti da li primanja zaposlenog podležu oporezivanju u zemlji u koju se zaposleni upućuje, prema propisima te zemlje. Ukoliko podležu, radi izbegavanja dvostrukog oporezivanja može se primeniti metoda kredita.

Prema odredbi člana 11. ZPDG, poreskim kreditom smatra se iznos za koji se umanjuje obračunati porez na dohodak građana u Srbiji. Ako obveznik – rezident Republike ostvari dohodak u drugoj državi, na koji je plaćen porez u toj državi, na račun poreza na dohodak građana utvrđenog prema odredbama ZPDG odobrava mu se poreski kredit u visini poreza na dohodak plaćenog u toj državi, s tim da on ne može biti veći od iznosa koji bi se dobio primenom odredaba domaćeg zakona (ZPDG). Da bi poreski kredit mogao da se koristi, potrebno je da se obezbedi dokaz (potvrda) o plaćenom porezu, koju je izdao poreski organ države u koju je zaposleni upućen.

Povezani tekstovi:

Comments

Novi Sad

  • Pavla Papa 14
  • +381 21 523 655+381 63 105 61 83

Beograd

  • Bulevar Mihajla Pupina 10 A-I/12, sprat 4
  • +381 11 311 83 49+381 60 588 57 19

Izaberite poslovnu jedinicu koju želite da kontaktirate: