Poreski tretman naknade za korišćenje sopstvenog automobila u službene svrhe

(Mišljenje Ministarstva finansija iz Biltena MF, br. 011-00-56/2016-04 od 28.01.2016. godine)

Odredbom člana 13. stav 1. Zakona o porezu na dohodak građana (“Službeni glasnik RS”, br. 24/01, 80/02, 80/02 – dr. zakon, 135/04, 62/06, 65/06 – ispravka, 31/09, 44/09, 18/10, 50/11, 91/11 – US, 93/12, 114/12 – US, 47/13, 48/13 – ispravka, 108/13, 57/14, 68/14 – dr. zakon i 112/15 – u daljem tekstu: Zakon) propisano je da se pod zaradom u smislu ovog zakona, smatra zarada koja se ostvaruje po osnovu radnog odnosa, definisana zakonom kojim se uređuju radni odnosi i druga primanja zaposlenog.

Prema odredbi člana 18. stav 1. tačka 4) Zakona ne plaća se porez na zarade na primanja zaposlenog po osnovu naknade prevoza na službenom putovanju, prema priloženim računima prevoznika u javnom saobraćaju, a kada je, saglasno zakonu i drugim propisima, odobreno korišćenje sopstvenog automobila za službeno putovanje ili u druge službene svrhe – do iznosa 30% cene jednog litra benzina pomnoženog s brojem potrošenih litara, a najviše do 6.322 dinara mesečno.

Kada je, saglasno zakonu i drugim propisima, zaposlenom odobreno korišćenje sopstvenog automobila za službeno putovanje ili u druge službene svrhe, neoporezivi iznos po osnovu naknade prevoza predstavlja iznos 30% cene jednog litra benzina (ili nekog drugog pogonskog goriva za motorno vozilo koje se koristi u predmetnom slučaju) pomnoženog s brojem potrošenih litara, a najviše do 6.322 dinara mesečno (od 1. februara 2016. godine u primeni usklađeni dinarski neoporezivi iznos – 6.417 dinara).

Ukoliko se zaposlenom isplati naknada po osnovu korišćenja sopstvenog automobila za službeno putovanje u iznosu većem od neoporezivog iznosa do 6.322 dinara mesečno, deo iznad propisanog neoporezivog iznosa bio bi predmet oporezivanja porezom na dohodak građana na zaradu saglasno Zakonu.

Predmetna naknada jeste naknada zaposlenom za upotrebu njegovog automobila za službeno putovanje ili u druge službene svrhe (faktički predstavlja naknadu zaposlenom po osnovu amortizacije sopstvenog automobila kada ga koristi u službene svrhe), koja u sebi ne sadrži iznos troškova po osnovu goriva koje je potrošeno na službenom putovanju, odnosno u službene svrhe korišćenjem sopstvenog automobila zaposlenog.

Trošak goriva, koje je zaposleni potrošio na službenom putovanju, predstavlja trošak poslovanja poslodavca i ne čini deo zarade zaposlenog. Kao osnov za priznavanje troška potrošenih litara benzina (goriva) koriste se podaci npr. iz naloga za službeni put (npr. broj kilometara pređenih na službenom putu, vremenski period u kome se realizuje službeno putovanje, tip automobila) kao i iz druge pomoćne evidencije iz koje se može utvrditi količina potrošenog goriva u predmetnom slučaju.

S tim u vezi, smatramo da bi opštim aktom kod poslodavca (kolektivni ugovor, pravilnik, ugovor o radu) trebalo da bude, pored ostalog, uređeno pravo zaposlenih na naknadu troškova službenog putovanja kad se zaposlenom odobrava korišćenje sopstvenog automobila za službeno putovanje ili u druge službene svrhe i s tim u vezi kriterijumi koji se cene pri utvrđivanju naknade u datom slučaju (npr. prosečna potrošnja goriva za predmetni tip automobila, vremenski period u kome se realizuje službeno putovanje, kao i druge okolnosti koje utiču na visinu potrošnje benzina – goriva).

Napominjemo da se predmetna naknada utvrđuje na osnovu dokumentacije koja se odnosi na realizaciju službenog putovanja kao i pomoćnih evidencija po osnovu tog putovanja.