Oporezivanje davanja službenog vozila na lično korišćenje u privatne svrhe
(Mišljenje Ministarstva finansija iz Biltena MF, br. 414-00-70/2011-04 od 17.10.2011. godine)
Odredbom člana 14. stav 1. Zakona o porezu na dohodak građana („Sl. glasnik RS“, br. 24/2001, 80/2002, 80/2002 – dr. zakon, 135/2004, 62/2006, 65/2006 – ispr., 31/2009, 44/2009, 18/2010, 50/2011 i 91/2011 – odluka US – dalje: Zakon) propisano je da se zaradom u smislu ovog zakona smatraju i primanja u obliku bonova, novčanih potvrda, akcija, osim akcija stečenih u postupku svojinske transformacije, ili robe, činjenjem i pružanjem pogodnosti, opraštanjem duga, kao i pokrivanjem rashoda obveznika novčanom nadoknadom ili neposrednim plaćanjem.
Prema odredbi člana 14a stav 1. tačka 1) Zakona, primanjem po osnovu činjenja ili pružanja pogodnosti u smislu člana 14. stav 1. Zakona, smatra se naročito korišćenje službenog vozila i drugog prevoznog sredstva u privatne svrhe.
Vrednost navedenog primanja mesečno, za svaki započeti kalendarski mesec korišćenja vozila, predstavlja iznos u visini 1% tržišne vrednosti službenog vozila i drugog prevoznog sredstva koje se koristi u privatne svrhe, prema podacima nadležne organizacije sa stanjem na dan 31. decembra godine koja prethodi godini u kojoj se to vozilo koristi u privatne svrhe, saglasno stavu 2. člana 14a Zakona.
Osnovicu poreza na zarade čini vrednost navedenog primanja uvećana za obaveze javnih prihoda koje iz zarade plaća zaposleni. Tako utvrđena osnovica poreza na zarade saglasno st. 2. do 4. člana 14. Zakona, umanjuje se za novčana plaćanja koja zaposleni vrše poslodavcu u vezi sa ostvarenim primanjem (stav 5. člana 14. Zakona).
Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, davanje službenog vozila i drugog prevoznog sredstva na lično korišćenje u privatne svrhe, kao i plaćanje troškova goriva i održavanja automobila nastalih u vezi sa korišćenjem automobila, smatraju se primanjem zaposlenog po osnovu činjenja ili pružanja pogodnosti u smislu čl. 14. i 14a Zakona, i podležu oporezivanju porezom na dohodak građana na zarade.
U slučaju kada zaposleni za korišćenje službenog automobila u privatne svrhe, u skladu sa ugovorom, odnosno opštim aktom poslodavca, plaća poslodavcu naknadu (npr. po osnovu troškova koje poslodavac ima u vezi sa plaćanjem goriva za korišćenje vozila u privatne svrhe zaposlenog) iz svoje „neto“ zarade, odnosno zarade iz koje su plaćeni porez i doprinosi, ta naknada ne podleže plaćanju poreza na dohodak građana.
Kao verodostojne isprave, na osnovu kojih se vrši naknada troškova, mogu se prihvatiti one isprave koje sadrže odgovarajuće podatke i predstavljaju osnov za knjiženje poslovne promene (npr. plaćanje po osnovu naknade troškova) saglasno zakonu.
Inače, pitanje korišćenja službenog vozila i drugog prevoznog sredstva u privatne svrhe trebalo bi da bude uređeno opštim aktom poslodavca (kolektivni ugovor, pravilnik i dr.), odnosno ugovorom između poslodavca i zaposlenog.
