Naknada troškova službenog putovanja osnivaču privrednog društva koji nije zaposlen u istom

Kakav je poreski tretman naknade troškova službenog putovanja osnivaču privrednog društva koji nije zaposlen u istom?

Odgovor:

Kada poslodavac uputi zaposlenog na službeni put, bilo u zemlji ili u inostranstvu, zaposleni ima pravo na naknadu troškova koji nastanu za vreme provedeno na službenom putu. Ovo pravo zaposlenog je nedvosmisleno utvrđeno odredbama člana 118. stav 1. tač. 2) i 3) Zakona o radu (“Sl. glasnik RS”, br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014 i 13/2017 – odluka US). Međutim, Zakon o radu nije bliže uredio ovo pravo zaposlenog, već je prepustio opštem aktu, odnosno ugovoru o radu, da isto bliže urede. Poreski tretman naknade ovih troškova zaposlenom uređen je članom 18. Zakona o porezu na dohodak građana (“Sl. glasnik RS”, br. 24/2001, 80/2002, 80/2002 – dr. zakon, 135/2004, 62/2006, 65/2006 – ispr., 31/2009, 44/2009, 18/2010, 50/2011, 91/2011 – odluka US, 7/2012 – usklađeni din. izn., 93/2012, 114/2012 – odluka US, 8/2013 – usklađeni din. izn., 47/2013, 48/2013 – ispr., 108/2013, 6/2014 – usklađeni din. izn., 57/2014, 68/2014 – dr. zakon, 5/2015 – usklađeni din. izn., 112/2015, 5/2016 – usklađeni din. izn. i 7/2017 – usklađeni din. izn.) i to:
– dnevnice za službeno putovanje u zemlji – do 2.236 dinara, odnosno dnevnice za službeno putovanje u inostranstvo – do iznosa propisanog od strane nadležnog državnog organa a najviše do 50 evra dnevno;
– naknade troškova smeštaja na službenom putovanju, prema priloženom računu;
– naknade prevoza na službenom putovanju, prema priloženim računima prevoznika u javnom saobraćaju, a kada je, saglasno zakonu i drugim propisima, odobreno korišćenje sopstvenog automobila za službeno putovanje ili u druge službene svrhe – do iznosa 30% cene jednog litra benzina pomnoženog s brojem potrošenih litara, a najviše do 6.520 dinara mesečno.

U slučaju naknade troškova službenog putovanja u iznosu koji je viši od neoporezivog, na iznos preko neoporezivog postoji obaveza obračuna i plaćanja poreza na zarade u iznosu od 10%.

Međutim, ukoliko se javi potreba da privredno društvo na službeni put uputi lica koja kod tog pravnog lica nisu u radnom odnosu radi obavljanja određenih poslova za potrebe tog pravnog lica (pa i vlasnika pravnog lica koje nije u radnom odnosu kod tog pravnog lica i ne ostvaruje naknadu za svoj rad), primanja ovih lica po ovom osnovu, u celini su oporeziva kao drugi prihod tog lica odnosno ne mogu se primeniti neoporezivi iznosi propisani za zaposlene.

Naime, u skladu sa odredbama člana 2. Zakona o porezu na dohodak građana, porez na dohodak građana plaća se na prihode iz svih izvora, osim onih koji su posebno izuzeti ovim zakonom.

U skladu sa čl. 7. i 8. istog Zakona, obveznik poreza na dohodak građana je rezident Republike Srbije, za dohodak ostvaren na teritoriji Republike Srbije i u drugoj državi, kao i nerezident za dohodak ostvaren na teritoriji Republike.

Prema odredbi člana 85. stav 1. tačka 12) istog Zakona, naknade troškova i drugih rashoda licima koja nisu zaposlena kod isplatioca drugi prihod koji po svojoj prirodi čini dohodak fizičkog lica koji podleže oporezivanju.

Porez na dohodak građana na druge prihode plaća se po stopi od 20%, na osnovicu koju čini oporezivi prihod (bruto prihod umanjen za normirane troškove u visini od 20%).

Autor: Marija Torlak